![Picture](/uploads/3/0/2/1/30216289/6121161.jpg)
Pakao Citadele počinjeMoraju se razlikovati dva dela bitke kod Kurska: nemačka ofanziva i sovjetski protiv-napad.
Pre početka same bitke sovjetska vojska je izvela riskantnu ali veoma plodonosnu operaciju izviđanja i hvatanja zarobljenika. Zarobljeni nemački kaplar je rekao starijem vodniku Podgorbunskom koji je komandovao poduhvatom da će nemačka ofanziva početi za 2 do 3 dana. To se desilo u noći između 2. i 3. jula. Pošto se izviđanjem 5. jula saznao i tačan čas operacije sovjetska odbrana je stavljena u punu pripravnost i otpočele su pripreme za kontra-mere. Sovjetska avijacija je stavljena u punu pripravnost a neke eskadrile su i poletele. Poslednje rezerve su pristigle 2 sata pre početka nemačke ofanzive.
Ofanziva Vermahta - odbrana sovjetskih trupaPlanirano je da nemačka vojska krene u ofanzivu bez velike artiljerijske pripreme. Ona bi usledila po dubini sovjetskog fronta da bi se postiglo iznenađenje i sovjetska avijacija onemogućila da dejstvuje odmah po početku operacije. Međutim sovjetska avijacija je već bila u vazduhu i letela ka nemačkim aerodromima. Iako je bilo rano jutro sovjetski avioni su pronašli svoje mete i naneli gubitke Luftvafi na samim aerodromima. U isto vreme počela je i sovjetska kontrapriprema. Na deset minuta pre očekivanog nemačkog napada, na sektoru fronta južno od Orela, oko 500 topova, 460 minobacača i 100 „kaćuša“ izvelo je masivnu artiljerijsku pripremu koja je nanela nemačkoj vojsci gubitke u artiljeriji, lakim mehanizovanim jedinicama ali, po sećanjima maršala Žukova nije imala veći efekat na nemačke snage osim što je pomela sam početak nemačkog napada. Razlog je bio nekoordinisanje i pucanje „na slepo“.
U 5 sati i trideset minuta po lokalnom vremenu Vermaht je krenuo u ofanzivu na severnom a pola sata kasnije i južnom delu izbočine kod Kurska. Posle 15-o minutne artiljerijske pripreme u napad su krenuli srednji i laki tenkovi, iza njih pancergrenadiri u oklopnim transporterima. U drugom ešelonu su krenuli bataljoni opremljeni Panter tenkovima i samohodni lovci tenkova Ferdinand uz pratnju regularne pešadije. U napad je krenula samo trećina Pantera jer je većina imala problema sa motorima (pokvarili se pre nego što su stigli do borbenih linija). Na stotine lovaca i jurišnih bombardera se pojavilo u vazduhu i počelo da napada prve linije sovjetske odbrane. Po molbi Valtera Modela većina lovaca ponela je sa sobom i bombu, neki i po četiri. Problem je bio manjak aviona za tzv. precizno bombardovanje. Lovci su korišćeni masovno u te svrhe jer je sovjetska lovačka avijacija u samu zoru izvela napade na nemačke aerodrome i potrebno joj je bilo popunjavanje i punjenje gorivom.
Sovjetske trupe koje su branile kursku izbočinu našle su se pod teškom i gustom vatrom. Vermaht je koristio uređaje za lokaciju zvuka i posle baražne protivpripreme većina sovjetskih artiljerijskih baterija bila je locirana i našla se pod direktnom vatrom. Vojnik Jurij Kiselev iz 151. artiljerijske baterije koja se našla pod napadima nemačke 9. armije napisao je u svom dnevniku o borbi tog jutra:„Naša baterija je posle pola sata žestoke vatre dobila naređenje da prekine dejstvo, proveri municiju, očisti cevi i bude spremna da dejstvuje po koordinatama koje bi nam poslali naši drugovi u prvim borbenim linijama. Tada smo videli da ka nama doleću užarene lopte, uz vrišteći zvuk i sa dugim dimnim repom. Niko nije ni pretpostavio da su to Nebeli otvorili vatru po nama, samo srećni su se izvukli. Uništili su nam 3 topa a četvrti i peti onesposobili za dejstvo. Polovina nas je odletela u vazduh. Mi koji smo preživeli izvestili smo komandu o dejstvu raketne artiljerije i gubicima.
Pre početka same bitke sovjetska vojska je izvela riskantnu ali veoma plodonosnu operaciju izviđanja i hvatanja zarobljenika. Zarobljeni nemački kaplar je rekao starijem vodniku Podgorbunskom koji je komandovao poduhvatom da će nemačka ofanziva početi za 2 do 3 dana. To se desilo u noći između 2. i 3. jula. Pošto se izviđanjem 5. jula saznao i tačan čas operacije sovjetska odbrana je stavljena u punu pripravnost i otpočele su pripreme za kontra-mere. Sovjetska avijacija je stavljena u punu pripravnost a neke eskadrile su i poletele. Poslednje rezerve su pristigle 2 sata pre početka nemačke ofanzive.
Ofanziva Vermahta - odbrana sovjetskih trupaPlanirano je da nemačka vojska krene u ofanzivu bez velike artiljerijske pripreme. Ona bi usledila po dubini sovjetskog fronta da bi se postiglo iznenađenje i sovjetska avijacija onemogućila da dejstvuje odmah po početku operacije. Međutim sovjetska avijacija je već bila u vazduhu i letela ka nemačkim aerodromima. Iako je bilo rano jutro sovjetski avioni su pronašli svoje mete i naneli gubitke Luftvafi na samim aerodromima. U isto vreme počela je i sovjetska kontrapriprema. Na deset minuta pre očekivanog nemačkog napada, na sektoru fronta južno od Orela, oko 500 topova, 460 minobacača i 100 „kaćuša“ izvelo je masivnu artiljerijsku pripremu koja je nanela nemačkoj vojsci gubitke u artiljeriji, lakim mehanizovanim jedinicama ali, po sećanjima maršala Žukova nije imala veći efekat na nemačke snage osim što je pomela sam početak nemačkog napada. Razlog je bio nekoordinisanje i pucanje „na slepo“.
U 5 sati i trideset minuta po lokalnom vremenu Vermaht je krenuo u ofanzivu na severnom a pola sata kasnije i južnom delu izbočine kod Kurska. Posle 15-o minutne artiljerijske pripreme u napad su krenuli srednji i laki tenkovi, iza njih pancergrenadiri u oklopnim transporterima. U drugom ešelonu su krenuli bataljoni opremljeni Panter tenkovima i samohodni lovci tenkova Ferdinand uz pratnju regularne pešadije. U napad je krenula samo trećina Pantera jer je većina imala problema sa motorima (pokvarili se pre nego što su stigli do borbenih linija). Na stotine lovaca i jurišnih bombardera se pojavilo u vazduhu i počelo da napada prve linije sovjetske odbrane. Po molbi Valtera Modela većina lovaca ponela je sa sobom i bombu, neki i po četiri. Problem je bio manjak aviona za tzv. precizno bombardovanje. Lovci su korišćeni masovno u te svrhe jer je sovjetska lovačka avijacija u samu zoru izvela napade na nemačke aerodrome i potrebno joj je bilo popunjavanje i punjenje gorivom.
Sovjetske trupe koje su branile kursku izbočinu našle su se pod teškom i gustom vatrom. Vermaht je koristio uređaje za lokaciju zvuka i posle baražne protivpripreme većina sovjetskih artiljerijskih baterija bila je locirana i našla se pod direktnom vatrom. Vojnik Jurij Kiselev iz 151. artiljerijske baterije koja se našla pod napadima nemačke 9. armije napisao je u svom dnevniku o borbi tog jutra:„Naša baterija je posle pola sata žestoke vatre dobila naređenje da prekine dejstvo, proveri municiju, očisti cevi i bude spremna da dejstvuje po koordinatama koje bi nam poslali naši drugovi u prvim borbenim linijama. Tada smo videli da ka nama doleću užarene lopte, uz vrišteći zvuk i sa dugim dimnim repom. Niko nije ni pretpostavio da su to Nebeli otvorili vatru po nama, samo srećni su se izvukli. Uništili su nam 3 topa a četvrti i peti onesposobili za dejstvo. Polovina nas je odletela u vazduh. Mi koji smo preživeli izvestili smo komandu o dejstvu raketne artiljerije i gubicima.
![Picture](/uploads/3/0/2/1/30216289/8643084.jpg?345)
Međutim, iako su prve linije sovjetske odbrane pretrpele gubitke vojnici nisu odstupili i veoma brzo su zaustavili napredovanje nemačkog prvog ešelona. Sama taktika sovjetske odbrane onemogućila je nemačku vojsku da se brzo probije i sačuva koheziju tenkovskih trupa. Zbog velike koncentracije protiv-tenkovskih topova i pušaka kao i zbog nove taktike „zona za uništavanje tenkova“ nemački oklop je ne samo zaustavljen već je pretrpeo i velike gubitke. Tenkovi su uništavani direktnim gađanjem, zaustavljani su PTRS i PTRD protiv-tenkovskim puškama (kidanje gusenica), uletali su u minska polja za koja nisu znali da postoje a obilazili lažna minska polja i nisu postigli željeni rezultat da se još u ranu zoru probiju nekoliko kilometara u sovjetsku pozadinu.
Međutim, sovjetske trupe su pretrpele značajne gubitke u oklopnim trupama koje su bile na prvim borbenim linijama (plan je bio da se, kada se zaustave nemački tenkovi, krene u malim borbenim grupama u protivnapad i odbaci protivnik sa ničije zemlje). Sovjetske trupe su bile neprijatno iznenađene novim nemačkim tenkovima. U sovjetskom radiogramu komandi odbrane se prenelo iznenađenje dejstvom Pantera po sovjetskom oklopu:„Neprijatelj je ubacio u borbu novi tenk!
Oblik je sličan Tridesetčetvorci T-34!
Tenk je sa veoma jakim oklopom, težine oko 40-50 tona.
Naoružan je verovatnom topom 88 milimetara.
Imamo gubitke na daljinama preko 2.000 metara![
Međutim, sovjetske trupe su pretrpele značajne gubitke u oklopnim trupama koje su bile na prvim borbenim linijama (plan je bio da se, kada se zaustave nemački tenkovi, krene u malim borbenim grupama u protivnapad i odbaci protivnik sa ničije zemlje). Sovjetske trupe su bile neprijatno iznenađene novim nemačkim tenkovima. U sovjetskom radiogramu komandi odbrane se prenelo iznenađenje dejstvom Pantera po sovjetskom oklopu:„Neprijatelj je ubacio u borbu novi tenk!
Oblik je sličan Tridesetčetvorci T-34!
Tenk je sa veoma jakim oklopom, težine oko 40-50 tona.
Naoružan je verovatnom topom 88 milimetara.
Imamo gubitke na daljinama preko 2.000 metara![