![Picture](/uploads/3/0/2/1/30216289/3629137.jpg?278)
Planovi Stavke za odbranu
Stavka je još po stvaranju kurske izbočine imala u vidu da bi Vermaht mogao da ofanzivom odseče celu izbočinu i promeni strategijsku situaciju na celom frontu. Međutim još nekoliko opcija je bilo u igri: Lenjingrad, Moskva, Kavkaz. Sovjetski obaveštajac Nikolaj Kuznjecov je u jednoj operaciji sasvim razotkrio nemačke planove za ofanzivu
„ Citadela“ prestaje da bude tajna
U centru grada Rovna, 31. maja 1943. godine, desio se neobičan i veoma koban događaj za nemačku vojsku: sovjetski obaveštajac Nikolaj Kuznjecov pod lažnim imenom oberlajtant Paul Zibert je od nemačkog rajhskomesara Eriha Koha uspeo da dozna mesto i cilj buduće operacije „Citadela“. Ovaj sovjetski obaveštajac je na prevaru hteo da likvidira Eriha Koha ali je isti počeo da odaje veoma važne i poverljive informacije misleći da se radi o njegovom zemljaku iz istočne Pruske. Ne samo da je doznao najvažnije stavke „Citadele“ već je saznao da će Nemci upotrebiti novo naoružanje i ratnu opremu. O svemu je još istog dana izvestio svoju komandu
Stavka je još po stvaranju kurske izbočine imala u vidu da bi Vermaht mogao da ofanzivom odseče celu izbočinu i promeni strategijsku situaciju na celom frontu. Međutim još nekoliko opcija je bilo u igri: Lenjingrad, Moskva, Kavkaz. Sovjetski obaveštajac Nikolaj Kuznjecov je u jednoj operaciji sasvim razotkrio nemačke planove za ofanzivu
„ Citadela“ prestaje da bude tajna
U centru grada Rovna, 31. maja 1943. godine, desio se neobičan i veoma koban događaj za nemačku vojsku: sovjetski obaveštajac Nikolaj Kuznjecov pod lažnim imenom oberlajtant Paul Zibert je od nemačkog rajhskomesara Eriha Koha uspeo da dozna mesto i cilj buduće operacije „Citadela“. Ovaj sovjetski obaveštajac je na prevaru hteo da likvidira Eriha Koha ali je isti počeo da odaje veoma važne i poverljive informacije misleći da se radi o njegovom zemljaku iz istočne Pruske. Ne samo da je doznao najvažnije stavke „Citadele“ već je saznao da će Nemci upotrebiti novo naoružanje i ratnu opremu. O svemu je još istog dana izvestio svoju komandu
![Picture](/uploads/3/0/2/1/30216289/1319569.jpg?293)
Crvena armija se sprema za predstojeću ofanzivu Vermahta
Saznavši da se komanda Vermahta priprema za snažnu ofanzivu Staljin je sazvao sastanak komandanata frontova 2. juna 1943. godine na kojem su razrađeni planovi za odbranu. Postojalo je više ideja: da se odmah krene u napad dok Vermaht ne dobije punu snagu, da se skoncentrišu snage severnije i krene u opštu ofanzivu od Tule do Baltika, da se vrši samo odbrana i ne preduzimaju veće ofanzivne akcije, da se vrši odbrana dok se ne slome oštrice nemačkog napada i da se onda krene u ofanzivu. Preovladala je ova poslednja i pripreme su se ubrzale. Ka Kursku su krenule dugačke kompozicije sa naoružanjem, trupama i ratnom opremom.
Severni deo kurske izbočine su branile trupe Centralnog fronta pod komandom Konstantina Rokosovskog. Na liniji dugoj 306 kilometara koncentrisano je preko 700.000 ljudi, 1.780 tenkova i 1.092 aviona. Po procenama Stavke ove trupe bi primile najteži udarac i zato je ovde izvršena i veoma velika koncentracija mina i minskih polja.
Južni deo izbočine su branile trupe Voronješkog fronta pod komandom Nikolaja Vatutina. Ovaj front je do početka nemačke ofanzive brojao 626.000 vojnika, 1.600 tenkova i 1.080 aviona. Trupe su skoncentrisane sa težištem na levo krilo fronta (Vatutin je smatrao da će tu doći najteži udarac jer bi proboj na tom sektoru dozvolio nemačkoj vojsci da raširi proboj i uhvati što više sovjetskih trupa u klopku).
Postojao je i takozvani Stepski vojni okrug. Iz naučenih iskustava bitke za Kijev, Minsk i oko Vjazme Stavka je izvela zaključak da se mora obezbediti pozadina odbrambenih linija (u slučaju da se Vermaht probije dublje). Liniju Tula – Jeljec – Stari Oskol – Rasošnoe je držalo 573.000 vojnika i 1.550 tenkova pod komandom Ivana Konjeva.
Saznavši da se komanda Vermahta priprema za snažnu ofanzivu Staljin je sazvao sastanak komandanata frontova 2. juna 1943. godine na kojem su razrađeni planovi za odbranu. Postojalo je više ideja: da se odmah krene u napad dok Vermaht ne dobije punu snagu, da se skoncentrišu snage severnije i krene u opštu ofanzivu od Tule do Baltika, da se vrši samo odbrana i ne preduzimaju veće ofanzivne akcije, da se vrši odbrana dok se ne slome oštrice nemačkog napada i da se onda krene u ofanzivu. Preovladala je ova poslednja i pripreme su se ubrzale. Ka Kursku su krenule dugačke kompozicije sa naoružanjem, trupama i ratnom opremom.
Severni deo kurske izbočine su branile trupe Centralnog fronta pod komandom Konstantina Rokosovskog. Na liniji dugoj 306 kilometara koncentrisano je preko 700.000 ljudi, 1.780 tenkova i 1.092 aviona. Po procenama Stavke ove trupe bi primile najteži udarac i zato je ovde izvršena i veoma velika koncentracija mina i minskih polja.
Južni deo izbočine su branile trupe Voronješkog fronta pod komandom Nikolaja Vatutina. Ovaj front je do početka nemačke ofanzive brojao 626.000 vojnika, 1.600 tenkova i 1.080 aviona. Trupe su skoncentrisane sa težištem na levo krilo fronta (Vatutin je smatrao da će tu doći najteži udarac jer bi proboj na tom sektoru dozvolio nemačkoj vojsci da raširi proboj i uhvati što više sovjetskih trupa u klopku).
Postojao je i takozvani Stepski vojni okrug. Iz naučenih iskustava bitke za Kijev, Minsk i oko Vjazme Stavka je izvela zaključak da se mora obezbediti pozadina odbrambenih linija (u slučaju da se Vermaht probije dublje). Liniju Tula – Jeljec – Stari Oskol – Rasošnoe je držalo 573.000 vojnika i 1.550 tenkova pod komandom Ivana Konjeva.