![Picture](/uploads/3/0/2/1/30216289/4770470.jpg?357)
Planovi i snage Vermahta za novu ofanzivu
Da bi povratile urušeni moral, preokrenule situaciju na Istočnom frontu, i izvojevale pobedu, nemačke trupe su morale da ostvare veliku pobedu u ofanzivi. Međutim, još od 1942. godine nemačka vojska nije imala kapacitet da izvrši opštu ofanzivu na svim delovima fronta, te se stoga pristupilo izradi plana o ofanzivi na jednom delu fronta. Sovjetska vojska ne samo da je uspela da popuni velike gubitke u naoružanju koje je imala u prethodne dve godine, već se povećala, kako u kvantitetu, tako i u kvalitetu naoružanja. Zbog toga je bilo neophodno odabrati mesto ofanzive gde bi se postigli najveći uspesi koncentrisanjem najmoćnijih snaga.
Odabir je pao na okolinu grada Kursk iz više razloga. Najvažniji je bio taj da se oko tog grada stvorila izbočina kao rezultat sovjetskog protivnapada 1943. godine. Planirano je da se ta izbočina opkoli dejstvom po bokovima, zatim unište opkoljene snage, i nastavi napredovanje dublje u Rusiju. Za ostvarivanje ovog plana skoncentrisane su ogromne snage: 50 divizija, od kojih čak 16 tenkovskih i motorizovanih, dve tenkovske brigade, tri samostalna tenkovska bataljona i osam bataljona jurišnih topova. Sve ukupno ove jedinice, raspoređene u grupu armija „Centar“ i grupu armija „Jug“ su brojale oko 900.000 ljudi, 2.700 tenkova i 10.000 artiljerijskih i minobacačkih cevi, dok su ih iz vazduha podržavale 4. i 6. vazdušna flota sa oko 2.000 aviona. Grupa armija „Centar“ bi napadala sa severa u pravcu jugoistoka, a grupa armija "Jug"sa juga u pravcu severoistoka.
Osim njih sakupljeno je još oko 20 divizija koje su bile operativna rezerva i koje su trebale, ako je potrebno, da se pridruže ofanzivnim snagama.
Za ovu bitku nemačka vojska je dobila ne samo popunjavanje u oklopnim snagama već i nove modele. Prvi put na bojištu će se pojaviti Panter, Ferdinand, Hamel, ŠtuG sa antikumulativnim ekranima, Brumber i drugi. Sve ovo govori o značaju koji je komanda Vermahta pridavala ovoj operaciji. Poslate su i eskadrile novih aviona i novih tipova kao što je na primer Ju-87 G: „Štuka“ sa dva topa kalibra 37 mm, koji su korišćeni kao lovci tenkova.
Koliko je ova operacija bila važna govori i činjenica da je većina vozila koja je proizvođena, poslata na Kursku izbočinu. Svi najnoviji modeli tenkova i lovaca tenkova, samohodnih topova i raketnih bacača su, često i bez testiranja, slati u operativne jedinice pod najvećom tajnošću da bi se postigao efekat iznenađenja
Da bi povratile urušeni moral, preokrenule situaciju na Istočnom frontu, i izvojevale pobedu, nemačke trupe su morale da ostvare veliku pobedu u ofanzivi. Međutim, još od 1942. godine nemačka vojska nije imala kapacitet da izvrši opštu ofanzivu na svim delovima fronta, te se stoga pristupilo izradi plana o ofanzivi na jednom delu fronta. Sovjetska vojska ne samo da je uspela da popuni velike gubitke u naoružanju koje je imala u prethodne dve godine, već se povećala, kako u kvantitetu, tako i u kvalitetu naoružanja. Zbog toga je bilo neophodno odabrati mesto ofanzive gde bi se postigli najveći uspesi koncentrisanjem najmoćnijih snaga.
Odabir je pao na okolinu grada Kursk iz više razloga. Najvažniji je bio taj da se oko tog grada stvorila izbočina kao rezultat sovjetskog protivnapada 1943. godine. Planirano je da se ta izbočina opkoli dejstvom po bokovima, zatim unište opkoljene snage, i nastavi napredovanje dublje u Rusiju. Za ostvarivanje ovog plana skoncentrisane su ogromne snage: 50 divizija, od kojih čak 16 tenkovskih i motorizovanih, dve tenkovske brigade, tri samostalna tenkovska bataljona i osam bataljona jurišnih topova. Sve ukupno ove jedinice, raspoređene u grupu armija „Centar“ i grupu armija „Jug“ su brojale oko 900.000 ljudi, 2.700 tenkova i 10.000 artiljerijskih i minobacačkih cevi, dok su ih iz vazduha podržavale 4. i 6. vazdušna flota sa oko 2.000 aviona. Grupa armija „Centar“ bi napadala sa severa u pravcu jugoistoka, a grupa armija "Jug"sa juga u pravcu severoistoka.
Osim njih sakupljeno je još oko 20 divizija koje su bile operativna rezerva i koje su trebale, ako je potrebno, da se pridruže ofanzivnim snagama.
Za ovu bitku nemačka vojska je dobila ne samo popunjavanje u oklopnim snagama već i nove modele. Prvi put na bojištu će se pojaviti Panter, Ferdinand, Hamel, ŠtuG sa antikumulativnim ekranima, Brumber i drugi. Sve ovo govori o značaju koji je komanda Vermahta pridavala ovoj operaciji. Poslate su i eskadrile novih aviona i novih tipova kao što je na primer Ju-87 G: „Štuka“ sa dva topa kalibra 37 mm, koji su korišćeni kao lovci tenkova.
Koliko je ova operacija bila važna govori i činjenica da je većina vozila koja je proizvođena, poslata na Kursku izbočinu. Svi najnoviji modeli tenkova i lovaca tenkova, samohodnih topova i raketnih bacača su, često i bez testiranja, slati u operativne jedinice pod najvećom tajnošću da bi se postigao efekat iznenađenja